Održivost nije samo “nešto što se sada mora”
Koliko energije troši proizvod koji nabavljamo? Odakle dolaze sirovine i može li se ambalaža reciklirati? Kakvi su uvjeti rada u dobavljačevu lancu opskrbe? Može li dobavljač konkretnim podacima potkrijepiti svoje tvrdnje o smanjenju emisija? To više nisu pitanja koja postavljamo tek reda radi. Sve češće postaju važan dio procjene dobavljača, donošenja odluka o nabavi i pregovora o uvjetima suradnje.
ESG (Environmental, Social and Governance) obuhvaća okolišne, društvene i upravljačke aspekte poslovanja. U nabavi se ti kriteriji nadovezuju na uobičajenu procjenu cijene, kvalitete i rokova isporuke. U obzir se uzimaju i način proizvodnje, uvjeti rada, upravljanje resursima te odgovornost dobavljača prema okolišu i društvu.
No, kako procijeniti jesu li tvrdnje o održivosti utemeljene? Dobavljač može u ponudi navesti da koristi ekološki prihvatljive materijale ili posluje odgovorno, ali takva izjava sama po sebi ne govori mnogo. Nabava treba znati što se iza nje krije i može li se provjeriti odgovarajućom dokumentacijom.
U nastavku donosimo pregled ESG područja, primjere kriterija za različite vrste nabave i načine na koje možete potkrijepiti odgovore dobavljača u smislu potvrde zadovoljenja ESG kriterija.
1. Što ESG znači u svakodnevnom radu nabave?
ESG se sastoji od tri područja: okolišnog, društvenog i upravljačkog. Svako od njih otvara različita pitanja prilikom procjene dobavljača.
E – Environmental: okoliš
Okolišni kriteriji odnose se na utjecaj proizvoda, usluge ili poslovanja dobavljača na okoliš.
Ovisno o predmetu nabave, mogu se razmatrati:
potrošnja energije tijekom proizvodnje i korištenja proizvoda;
emisije stakleničkih plinova;
udio recikliranih materijala;
mogućnost ponovne uporabe i recikliranja ambalaže;
trajnost proizvoda i dostupnost rezervnih dijelova;
način gospodarenja otpadom;
korištenje obnovljivih izvora energije.
Primjer iz prakse: nabava računalne opreme
Tvrtka nabavlja 100 prijenosnih računala. Uz cijenu i tehničke karakteristike, u usporedbu može uključiti energetsku učinkovitost uređaja, mogućnost popravka, dostupnost rezervnih dijelova, trajnost baterije i duljinu jamstva.
Uređaj s nešto višom nabavnom cijenom može se pokazati povoljnijim ako troši manje energije, rjeđe zahtijeva servisiranje i ima dulji uporabni vijek.
Za takvu usporedbu koristan je trošak životnog ciklusa (Life Cycle Costing – LCC). Osim početne cijene, uzimaju se u obzir i troškovi korištenja, održavanja, potrošnje energije te zbrinjavanja proizvoda.
S – Social: društvena odgovornost
Društveni kriteriji odnose se na ljude uključene u proizvodnju, isporuku proizvoda ili pružanje usluge.
Kod procjene dobavljača mogu obuhvatiti:
uvjete rada zaposlenika;
zaštitu zdravlja i sigurnost na radu;
poštivanje radničkih prava;
jednake mogućnosti i nediskriminaciju;
odgovorno postupanje prema podizvođačima;
transparentnost u lancu opskrbe.
Primjer iz prakse: nabava usluga čišćenja
Tvrtka traži dobavljača za višegodišnje održavanje poslovnih prostora. Osim ponuđene cijene, može provjeriti kako dobavljač organizira rad, jesu li zaposlenici osposobljeni za obavljanje poslova, koriste li odgovarajuću zaštitnu opremu i kakva sredstva za čišćenje primjenjuju.
Ovi podaci pomažu procijeniti kako će usluga izgledati u praksi, a ne samo koliko će koštati.
G – Governance: odgovorno upravljanje
Upravljački kriteriji odnose se na transparentnost, etičnost i način na koji dobavljač vodi poslovanje.
U nabavi su posebno relevantni:
antikorupcijske politike;
upravljanje sukobima interesa;
transparentnost poslovanja;
zaštita podataka;
informacijska i kibernetička sigurnost;
mehanizmi prijave nepravilnosti;
upravljanje rizicima u lancu opskrbe.
Primjer iz prakse: nabava IT usluga
Prilikom, primjerice, ugovaranja usluge pohrane podataka u oblaku, tvrtka treba razumjeti kako dobavljač štiti podatke, upravlja korisničkim pristupima, postupa u slučaju sigurnosnog incidenta i osigurava kontinuitet usluge.
U ovom slučaju način upravljanja dobavljačem izravno je povezan sa sigurnošću podataka i poslovanjem tvrtke.
2. Koje ESG kriterije uključiti u natječaj?
Česta je pogreška pokušati obuhvatiti što više ESG zahtjeva u svakom nabavnom postupku. Kriteriji koji nemaju stvarnu povezanost s predmetom nabave samo dodatno opterećuju postupak i otežavaju usporedbu ponuda.
Primjerice, kod nabave uredskog namještaja smisleno je razmotriti trajnost, mogućnost popravka i podrijetlo materijala. Kod transportnih usluga važniji su potrošnja goriva, emisije i optimizacija ruta.
Odabir kriterija zato treba prilagoditi onome što se nabavlja.
Predmet nabave | Primjeri ESG kriterija |
Računalna oprema | Energetska učinkovitost, popravljivost, trajnost, reciklirani materijali |
Uredski materijal | Reciklirani papir, odgovorna proizvodnja, ambalaža |
Usluge čišćenja | Ekološka sredstva, smanjenje otpada, uvjeti rada |
Transport i logistika | Potrošnja goriva, emisije, optimizacija ruta |
Namještaj | Trajnost, mogućnost popravka, održivi materijali |
Prehrambeni proizvodi | Podrijetlo, način proizvodnje, ambalaža i transport |
IT i cloud usluge | Energetska učinkovitost infrastrukture, sigurnost podataka, transparentnost |
Prije uključivanja pojedinog zahtjeva u natječaj korisno je provjeriti može li se povezati s predmetom nabave, kako će se dokazivati i hoće li se prema njemu moći objektivno usporediti ponude.
Drugim riječima, svaki ESG kriterij treba imati jasnu svrhu u postupku nabave.
3. Greenwashing u nabavi: kada održivost postoji samo na papiru?
Greenwashing označava predstavljanje proizvoda, usluge ili poslovanja kao ekološki prihvatljivijeg nego što to stvarno jest. U ponudama i poslovnoj komunikaciji mogu se pojaviti izrazi poput „zeleno”, „eco-friendly”, „održivo” ili „prirodno”. Takve formulacije zvuče privlačno, ali bez dodatnih informacija ne govore dovoljno o stvarnom utjecaju proizvoda ili poslovanja.
Prema istraživanju Europske komisije o okolišnim tvrdnjama, 53 % analiziranih tvrdnji bilo je nejasno, obmanjujuće ili neutemeljeno, dok za 40 % nije bilo moguće pronaći odgovarajuće dokaze.
Za nabavu je to važan podsjetnik da marketinške tvrdnje treba provjeravati prije nego što postanu dio kriterija za odabir dobavljača.
Kako greenwashing izgleda u praksi?
Primjer 1: „Naši proizvodi su 100 % ekološki prihvatljivi.”
Dobavljač u ponudi navodi da su njegovi proizvodi potpuno ekološki prihvatljivi, ali ne dostavlja dokumentaciju koja bi potvrdila tu tvrdnju.
Što provjeriti?
Na koji se dio proizvoda tvrdnja odnosi?
Postoji li dokumentacija o sastavu i načinu proizvodnje?
Na temelju kojih je podataka procijenjen utjecaj na okoliš?
Primjer 2: „Koristimo 100 % recikliranu ambalažu.”
Nakon dodatne provjere pokazuje se da se tvrdnja odnosi samo na vanjsku kartonsku kutiju, dok su unutarnja zaštita i ostali dijelovi izrađeni od nerecikliranih materijala.
Što provjeriti?
Odnosi li se tvrdnja na cijelu ambalažu ili samo na pojedine dijelove?
Koliki je stvarni udio recikliranog materijala?
Postoje li tehnički podaci ili dokumentacija koja to potvrđuje?
Primjer 3: „Naša dostava je ugljično neutralna.”
Dobavljač navodi da je dostava ugljično neutralna, ali ne objašnjava kako izračunava emisije, koje mjere poduzima za njihovo smanjenje i koristi li kompenzacijske programe.
Što provjeriti?
Postoje li podaci o emisijama povezanima s prijevozom?
Koje se mjere provode radi njihova smanjenja?
Ako se koristi kompenzacija, na koji se način provodi?
Primjer 4: „Imamo ESG strategiju i održivo poslovanje.”
Dobavljač predstavlja svoju ESG strategiju, ali ne navodi konkretne ciljeve, rokove ni rezultate na temelju kojih bi se mogao procijeniti napredak.
Što provjeriti?
Koji su ciljevi postavljeni?
U kojim se rokovima planiraju ostvariti?
Kako se prati njihov napredak?
Postoje li podaci o dosad postignutim rezultatima?
U svim navedenim situacijama problem nije nužno u samoj tvrdnji, već u nedostatku informacija koje bi je potkrijepile. Nabava zato treba tražiti dovoljno konkretne podatke kako bi mogla procijeniti što dobavljač zaista nudi.
4. Kako provjeriti ESG tvrdnje dobavljača?
Nabavljači ne moraju biti eksperti za svako područje održivosti. No ipak, trebaju znati koje informacije zatražiti, kako ih usporediti i kada je dostavljena dokumentacija nedostatna.
U praksi se procjena može organizirati kroz nekoliko koraka.
1. Tražite konkretne podatke umjesto općenitih izjava
Pitanje „Je li vaše poslovanje održivo?” teško može dati odgovor koji je koristan za usporedbu ponuda.
Bolje je zatražiti konkretne informacije, primjerice:
Koliki je udio recikliranih materijala u proizvodu?
Kolika je godišnja potrošnja energije?
Postoje li podaci o emisijama povezanim s proizvodnjom?
Koliko dugo su dostupni rezervni dijelovi?
Kako se prati sigurnost i kvaliteta radnih uvjeta?
Što su pitanja preciznija, lakše je procijeniti dostavljene odgovore.
2. Provjerite dokumentaciju i certifikate
Certifikati i neovisne oznake mogu pomoći u procjeni dobavljača, ali važno je razumjeti što pojedini dokument zapravo potvrđuje.
Neki od primjera su:
ISO 14001 – sustav upravljanja okolišem;
ISO 45001 – sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu;
ISO 27001 – sustav upravljanja informacijskom sigurnošću;
EU Ecolabel – europska oznaka za proizvode i usluge koji zadovoljavaju određene okolišne kriterije.
Primjerice, ISO 14001 potvrđuje da organizacija primjenjuje sustav upravljanja okolišem. Ne znači automatski da je svaki njezin proizvod ekološki prihvatljiviji od konkurentskog.
Prilikom provjere dokumentacije treba obratiti pozornost i na njezinu valjanost, opseg i područje primjene.
3. Uspoređujte dobavljače prema jednakim kriterijima
Ako od jednog dobavljača tražite detaljne podatke o emisijama, a od drugoga prihvatite samo opću izjavu o održivosti, njihovi odgovori neće biti usporedivi.
Standardizirani kriteriji i upitnici olakšavaju procjenu jer svi dobavljači odgovaraju na ista pitanja. Tako se smanjuje prostor za subjektivne procjene, a rezultati se lakše mogu uključiti u evaluaciju.
4. Pratite rezultate tijekom poslovne suradnje
Procjena dobavljača ne bi trebala završiti njegovim odabirom. Dobavljač može prilikom sklapanja ugovora predstaviti ambiciozne ciljeve, ali tek praćenje rezultata pokazuje ostvaruje li ih.
Zato je korisno unaprijed definirati koje će se informacije i pokazatelji pratiti, koliko često će ih dobavljač dostavljati i kako će se provjeravati ispunjavanje dogovorenih obveza.
5. ESG upitnici: kako prikupiti informacije od dobavljača?
Kada tvrtka surađuje s većim brojem dobavljača, prikupljanje ESG podataka putem pojedinačnih e-mailova i različitih obrazaca brzo postaje nepregledno.
Standardizirani ESG upitnik, odnosno Supplier Audit Questionnaire (SAQ), omogućuje prikupljanje informacija prema unaprijed definiranim pitanjima. Tako možete koristiti jedinstven pristup procjeni dobavljača i lakše uspoređivati njihove odgovore.
U nastavku je primjer osnovnog upitnika koji se može prilagoditi vrsti nabave.
Područje | Primjer pitanja |
Okoliš | Ima li organizacija definirane ciljeve smanjenja potrošnje energije? |
Emisije | Prati li organizacija svoje emisije stakleničkih plinova? |
Otpad | Postoje li definirani postupci razvrstavanja i zbrinjavanja otpada? |
Materijali | Koriste li se reciklirani ili održiviji materijali? |
Društvena odgovornost | Postoje li definirane politike zaštite zdravlja i sigurnosti zaposlenika? |
Radni uvjeti | Kako se prati poštivanje radničkih prava u lancu opskrbe? |
Upravljanje | Postoji li antikorupcijska politika? |
Sigurnost | Kako se upravlja zaštitom podataka i informacijskom sigurnošću? |
Ovo je početni skup pitanja, a konačan sadržaj upitnika može se proširiti dodatnim pitanjima.
6. Kako digitalizacija olakšava upravljanje ESG zahtjevima?
Prikupljanje odgovora od dobavljača samo je početak. Nakon toga slijedi provjera dokumentacije, usporedba podataka, evidentiranje certifikata i praćenje dogovorenih obveza.
Ako se svaki od tih zadataka obavlja zasebno, informacije se lako rasporede po različitim e-mailovima, tablicama i mapama. Nabava tada troši vrijeme na pronalaženje dokumenata umjesto na njihovu analizu.
Sustav za upravljanje nabavom može objediniti velik dio tih aktivnosti.
U Ensolva sustavu možete:
centralizirati podatke i dokumentaciju o dobavljačima;
koristiti standardizirane SAQ upitnike za prikupljanje ESG informacija;
evidentirati certifikate;
uspoređivati dostavljene informacije i dokumentaciju;
vrednovati ponude prema unaprijed definiranim kriterijima;
pratiti ugovorene obveze tijekom trajanja ugovora;
imati pregled nad dokumentacijom i statusom dobavljača.
Za tvrtke koje surađuju s velikim brojem dobavljača posebno je korisno imati pregled svih prikupljenih informacija na jednom mjestu. Tako se lakše uočava nedostaje li određeni dokument, istječe li valjanost certifikata ili je potrebno zatražiti dodatne podatke.
Digitalizacija u tom smislu pomaže povezati procjenu dobavljača s ostalim nabavnim aktivnostima i omogućuje bolju dostupnost informacija tijekom cijele poslovne suradnje.
7. Održiva nabava počinje dobro postavljenim kriterijima
Uključivanje ESG zahtjeva u nabavu ima smisla kada se temelji na konkretnim potrebama tvrtke i predmetu nabave.
Prilikom definiranja kriterija i procjene dobavljača treba voditi računa o tri stvari:
Relevantnost – odabrati kriterije koji su povezani s proizvodom, uslugom ili rizicima koje nabava želi obuhvatiti.
Provjerljivost – tražiti konkretne podatke, dokumentaciju i dokaze kojima dobavljač može potkrijepiti svoje tvrdnje.
Kontinuitet – pratiti ostvarivanje dogovorenih ciljeva i obveza tijekom trajanja poslovne suradnje.
Prikupljanje certifikata i ispunjavanje upitnika važan su dio tog procesa, ali sami po sebi ne govore dovoljno o stvarnim rezultatima dobavljača. Važno je znati postaviti prava pitanja.
Dobra nabava zato ne bira dobavljača koji najbolje reklamira održivost, nego onoga koji može pokazati što je doista napravio.
